top of page
DIJETE U DOBI OD PRVE DO DRUGE GODINE
Razvojne
karakteristike
-
Dobiva na težini oko 2 kg,
-
naraste cca 7-8 cm
-
povećava se masa mozga
-
sve je dulje budan i stalno u pokretu
Tjelesni rast i razvoj
Razvojni kontekst
(uvjeti i poticaji)
-
raznovrsna hrana, mnogo tekućine
-
hranjenje kao ugodno iskustvo bez prisile i požurivanje
-
treba mu pravilna izmjena aktivnosti i odmora, kao i raspored obroka
Motorički razvoj
-
naučilo je hodat između 12. i 15. mjeseca
-
saginje se da uzme igračku, njiše se,vrti, poskakuje
-
sa 18. mjeseci, uz pridržavanje, penje se uz stepenice i silazi
-
može nasalgati nekoliko kocaka jednu na drugu
-
stavlja manje čašice u veće
-
može piti iz šalice, češlja kosu,šara po papiru
Razvoj spoznaje
-
upoznavaje predmete i posljedice radnji okretanjem, bacanjem, rastavljenjem, sastavljanjem, udaranjem, trganjem
-
vrlo je ustrajno u pokušaju da riješi jednostavan praktički problem - pokušaji i pogreške (jednako uči iz pogrešaka kao i iz uspjeha)
-
prepoznaje predmete i otkriva pred njim skriveni predmet
-
pamti i oponaša neka ponašanje usred radnji
-
potrebne su mu ugodna odjeća i obuća koja ne sputava pokrete
-
igre loptom,balonima od sapunice,glazba - sve što potiče dijete na pokrete; premda hoda,poticati i puzanje (dobro za usklađivanje)
-
igre tijestom, vodom glinom, šaranje- sve što razvija motoriku ruke i prstiju
-
dopustiti mu da obavlja samo ono što može, poticati samostalno hranjenje bez obzira na nespretnost (usklađivanje oko -ruka)
-
omogućiti mu rukovanje raznim predmetima jer tako usvaja iskustva i razvija mišljenje (mogu poslužiti razni poklopci od teglica, plastične čaše i lončići, kvačice za rublje), skloniti opasne predmete izvan dohvata djeteta
-
dopustiti mu da premeće, udara, trga ono što je za to predviđeno
-
igre skirvanja, oponašanja - treba odraslog da sudjeluje u igri- to dijete ne može samo
Razvoj govora
-
pažljivo sluša izgovorene riječi i pokušava ih oponašati
-
do 18. mjseca izgovara prve riječi sa značenjem
-
oponaša zvukove i imenuje ih onomatopejom "vau-vau", "Di-di"
-
razumije neke riječi i jednostavne naredbe "Donesi! Daj!, Baci"
-
povremeno odgovara odlučno odmahujući glavom i govoreći NE
-
potkraj druge godine povezuje dvije i više riječi u jednostavne rečenice, traži riječima jesti i piti, imenuje glavne dijelove tijela
-
govoriti djetetu izravno, jednostavno,njemu razumljivim rječima
-
omogućiti mu slušanje i poticati oponašanje zvukova iz okoline
-
zajedničke amtivnosti djeteta i odraslog đto više pratiti govorom
-
čitati jednostavne lsikovnice- imenovanje, govoriti mu jednostavne pjesmice i brojalice
-
dok dijete usvaja govor u dvojezičnim sredinama važno je da jedan jezik bude materinji jer je emocionalna veza s odraslim glavna motivacija za usvajanje govora
Socio - emocionalni razvoj (razvoj osjećaja i odnosa s drugima)
-
privrženost uz majku i ostale bliske osobe vrlo je jaka i važna za dijete
-
izražen je strah od odvajanja od bliskih osoba
-
uči načine samotješenja , napetost smiruje uz omiljenu igračku, dekicu, sisa palac, ljulja se u krevetiću
-
javlja se potreba za smoinicijativnošću - želi samo jesti, odjenuti se, obuti
-
između 15. i 24. mjeseca prkosnim ponašanjem ispituje granice moguće samostalnosti i neovisnosti
-
usmjereno na sebe ( meni, odmah, sve) ; snažne i kratkotrajne emocije
-
počinje kontrolirati nuždu - često ne razumije što se od njega traži
-
pokazuje interes za drugu djecu, želi ih dodiravati, interes kratko traje
-
česti sukobi s drugom djecom zbog igračaka
-
traži od drugih (odraslih ) da naprave ono što ga veseli
-
potrebno mu je mnogo nježnog tjelesnog kontakta, usmjerena pažnja majke i ostalih odraslih iz okruženja
-
omogućiti mu utješnu funkciju omiljenih predmeta ( da su mu nadohvat ruke i da su čisti)
-
pohvaljivati ga za samostalne pokušaje, ne požurivati, pogotovo ako je riječ o učenju kontrole nužde
-
potrebno mu je uvijek i jasno postaviti granice dopuštenog ponašanja - u ovoj dobi to je preusmjeravanje pozornosti na neki drugi sadržaj uz jasno"NE"
-
kažnjavanje u ovoj dobi dijete ne razumije već mu se samo razvija strah i osjećaj odbačenosti
-
potrebno mu je da odrasli "čitaju" njegove osjećaje - licem i glasom suosjećati i imenovati stanja - tako dijete uči o svojim osjećajima što je preduvjet da ih kasnije nauči i primjereno pokazivati i kontrolirati
-
djetetu je nužno pokazati da je voljeno, prihvaćeno, da odrasli kažu što im se sviđa, što dobro radi jer ono tako izgrađuje prve pojmove o sebi. Ono sto ne može razumijeti da je voljeno ako mu to ne govorimo
bottom of page